Oproštajni stihovi

Život je pun rastanaka. Ljudi se sele, menjaju poslove, raskidaju veze, odlaze u penziju i nepovratno napuštaju ovaj svet. Nije ni čudo, onda, što ljudi pronalaze mnogo načina da kažu “zbogom”.

Zato, kada je vreme da se oprostimo, često je korisno iskoristiti neke lepe misli, lepe stihove kako bi se to učinilo na najlepši mogući način.

U vreme rastanaka, teško je pronaći prave reči koje će izraziti snažne emocije koje osećamo, kao što je teško sumirati period života koji se završava.

Čuveni citati, bez obzira da li su inspirativni, melanholični ili patetični, ponekad najbolje govore ono što osećamo i mislimo.

Ovde ćemo navesti kolekciju lepih misli, stihova i izreka koje govore o rastancima i o opraštanju.

Opraštati se možemo samo ako smo se voleli očima. Mi koji smo se voleli celim našim srcem i dušom, ne možemo se nikada rastati!

Oh, veliki sam srećnik što imam nešto i nekog što čini da izgovoriti “zbogom” bude tako teško.

Ono što zovemo početkom, često je kraj. A ono što čini kraj je zapravo samo novi početak. Kraj je ono mesto odakle tek počinjemo.

Za nas rastanak ne postoji. Ne želim ti reči zbogom, gde god da si, uvek ćeš biti u mom srcu.

Ako si dovoljno hrabar da kažeš “zbogom”, život će te nagraditi novim “zdravo”.

Ovo nije “zbogom”, draga moja, ovo je jedno veliko “hvala”.

Najteže je u životu reći dve stvari: “zdravo” prvi put i “zbogom” poslednji put.

Nemoj plakati jer se završilo, osmehuj se jer se dogodilo.

Ljudska osećanja su najčistija u trenucima prvih sastanaka i opraštanja.

Velika je umetnost započinjanja, ali je još veća umetnost opraštanja od nekoga.

Nemoj se plašiti rastanaka. Rastanak je neophodan pre nego što se ponovo susretneš sa nekim.

Vreme je reći “zbogom”, a ja mislim da su opraštanja tužna. Radije ću reći “zdravo” nekoj novoj avanturi.

Sve promene, čak i one za kojima najviše čeznemo, imaju neku svoju melanholiju jer ono što ostavljamo iza nas je deo nas samih. Moramo umreti u jednom životu pre nego što zakoračimo u neki drugi.

Nikad ne reci zbogom jer zbogom znači otići, a otići znači zaboraviti…

Srešćemo se opet, ne znam gde i ne znam kada, ali znam da ćemo se sresti jednog lepog sunčanog dana…

Samo u agoniji rastanka uspevamo da sagledamo sve dubine ljubavi…

Pamti me i osmehuj se, jer je bolje zaboraviti nego pamtiti me i plakati…

Sve dok sećanje na moje voljene prijatelje živi u mom srcu, govoriću da je život lep…

Juče nam je donelo početak, sutra će nam doneti kraj, negde između, postali smo najbolji prijatelji…

Rastanci te nateraju da razmišljaš. Oni učine da shvatiš šta si imao, šta si izgubio, a šta si uzimao zdravo za gotovo…

Ići dalje je jednostavna stvar…ono što ostavljaš iza sebe je teško.

Bol rastanaka je ništa u poređenju sa radošću ponovnog sastanka.

Život je putovanje, a ne odredište…zato ne plači što ostavljaš, nego se raduj putovanju.

Iako kilometri leže između nas, mi nikada nismo udaljeni…Prijateljstvo se ne meri kilometrima, već srcem.

Rastanci nisu zauvek, rastanci nisu kraj. Oni samo znače da ćeš mi nedostajati dok se ne sretnemo ponovo.

Ne želim ti reći zbogom, želim ti reći hvala. Hvala što si došla u moj život, što si mi donela radost, što si me volela i primila moju ljubav zauzvrat. Hvala na ovim divnim uspomenama koje su karta za srećniju budućnost.

Reći zbogom je najteža stvar kada to govorite nekome ko je za vas čitav svet! Naročito kada zbogom nije ono što želite da kažete.

Počeli smo sa jednostavnim “zdravo”, a završavamo sa vrlo komplikovanim “zbogom”.

I sada, kada uviđamo da ne možemo biti zajedno na kraju, drago mi je što si bio deo moga života…

Mrzim onaj osećaj kada moraš reći zbogom nekome sa kim želiš da provedeš svaki minut života.

Hvala ti na divnim uspomenama…ne želim reći zbogom nikada!

Često se opraštamo od osobe koju volimo a da to i ne želimo. To ne znači da smo prestali da je volimo ili da smo prestali da brinemo o njoj. Ponekad je zbogom bolan način da kažemo “volim te”.

Želela sam ponovo da ga vidim i da mu kažem zbogom onako kako želim. A onda sam shvatila da ako to učinim na svoj način, zapravo nikada neću reći zbogom.

Reći zbogom je najbolniji način rešavanja problema…

Ti si moje najteže “zbogom”…

U jednom trenutku moraš shvatiti da neki ljudi mogu ostati u tvom srcu, ali ne i u tvom životu…

Ne boli “zbogom”, bole sećanja koja slede…

Dobri prijatelji nikada ne govore zbogom. Oni prosto kažu “vidimo se uskoro”.

Ovo nije kraj, ovo je početak svega što želiš da se dogodi u budućnosti…

Reći zbogom je najbolnije kada znaš da nikada više nećeš reći zdravo.

Ništa ne traje večno. Večnost je laž. Sve što imamo je ono između dobar dan i doviđenja.

Sećanja mogu biti lepa, ali ipak ono što je suviše bolno za pamćenje mi jednostavno biramo da zaboravimo…

Kada bi mi neko ponudio besmrtnost na poklon, kako bih mogao da ga prihvatim, ako znam da tebe više nema na ovoj kugli zemaljskoj…

Najviše boli ono zbogom koje se nikada nije izgovorilo, niti objasnilo…

Zbogom boli kada priča nije završena i knjiga sklopljena…

Ti i ja ćemo se sresti ponovo. Kada najmanje očekujemo. Jednog dana, negde daleko, prepoznaću tvoje lice…

Jednom i ovo će nam biti dovoljno. Nemoj se osvrtati i žaliti zbog prošlosti jer je nestala. Ne budi zabrinut za budućnost jer ona tek dolazi. Živi u sadašnjosti i učini je tako lepom da bude vredna pamćenja…

Neki ljudi uđu u naše živote i brzo odu. Neki ostanu neko vreme, ostave svoje otiske u našim srcima i mi više nikada, nikada nismo isti…

Ako plačeš na našem rastanku, nikada se više nećemo videti, ali ako ne plačeš, zauvek ćemo se sećati ovog sunčanog dana i smeha i bićemo zajedno u našim uspomenama.

Nedostaješ mi samo kada dišem…zato ne odlazi, umreću.

Kada zatvorim oči vidim te, kada otvorim oči nedostaješ mi. Ne želim da kažem zbogom, želim samo da žmurim.

Shvatiš koliko ti neko nedostaje tek kada se nešto dogodi, dobro ili loše, a jedina osoba kojoj to želiš da saopštiš je baš ona osoba koja nije tu. Tako se ja osećam sada, kada te nema.

Volela bih da si tu, da uklonim ovu rosu na laticama mojih kapaka. Volela bih da si tu, da sklopim ruke oko tvoga vrata.

Nema te kada se probudim, nema te kada zaspim. Nema te.

Ne verujem u smrt zbog toga što vidim zvezde. One sijaju daleko, daleko u mraku, iako ih ne mogu dotaći, one postoje. Zbog toga ne verujem u smrt i znam da i ti sjajiš negde tamo.

Ne plači, stisni zube, zamisli da svaka suza samo čini većom našu udaljenost. Ne plači, smeši se, zamisli da svaki osmeh mene približava tebi.

Dragi, sada ću te ostaviti. Još jednom ću te napustiti. Mesec je okrugao, vukovi zavijaju, moji koferi čekaju spremni. Nikada nećemo znati zašto nas je sudbina izabrala da odglumimo sve ove laži koje su ljubav pretvorile u mržnju.

“Kud god krenuo, želim ići s tobom. Kud god se uputio, javi mi. Nije mi problem, stići ću te. Ubija me pomisao na to da si daleko. Srećan ti put, nekome ćeš faliti. Neko će te želeti kraj sebe, a taj neko sam ja.”

Rastanci i opraštanja su tužni i gorki događaji. Ipak, ne moraju svi rastanci da budu takvi. Rastanci mogu biti trajni, privremeni, efemerni, itd. Naravno, kada su rastanci konačni, to je najteže i treba se oprostiti na dostojan način.

Postoje i oni rastanci koji nisu tako strašni i koje treba učiniti što opuštenijim. U takvim slučajevima postoji bezbroj izraza koji nam mogu poslužiti da bi se na kreativan i zanimljiv način oprostili od nekog. Budite smešni i budite kul. Okrenite sve na šalu. Nasmejte osobu koja odlazi i koju nećete videti neko vreme. Učinite taj rastanak laganim.

Sponzorisano:

Loading...
loading...